Recepti na malo drugačiji način

Tajna ukusa starinskih jela – cicvara

Jelo koje je othranilo naše pretke.

Cicvara je tradicionalno jelo u Srbiji i Crnoj Gori, nastalo na obroncima Durmitora. Skoro svakodnevno ovo jelo je bilo na trpezi naših predaka, jer kao jako i izuzetno kalorično držalo je sitost dobar deo dana i davalo snagu za naporne poslove na polju.

I, dok danas redovno posećujemo pekare u potrazi za brzim i nezdarvim doručkom, naše stare je othranila cicvara, u to vreme siromašno ali veoma zdravo jelo. Za cicvaru se koriste sir, mleko, brašno i kajmak, odnosno, sve ono što je svako seosko domaćinstvo imalo u svojoj kući.

Najstariji recepti za ovo jelo sačuvani su u manastirskim zapisima, u kojima se otkriva da se za cicvaru koristilo brašno žitarica, na prvom mestu pšenice, potom raži, ječma i ovsa. Kada je kukuruz stigao na evropske oranice, kukurzno brašno postaje osnovni sastojak cicvare. Koristilo se belo ili žuto, uz jednako dobar ukus.

Kada u Crnoj Gori domaćin pred gosta iznese cicvaru uz nasečen svinjski pršut, smatra se da mu je ukazao najveću moguću čast.

Cicvara, foto: Ribafish-Blog

Recept za cicvaru je jednostavan, ali su za dobru cicvaru potrebni snaga i trud.

Osnovni sastojsci (za čeitiri osobe) su polutvrdi masni ili polumasni sir (jedna gruda), voda (šoljica od crne kafe), ista količina mleka, stari kajmak (4 supene kašike), so, belo ili žuto kukurzno brašno (po potrebi).

Kako se pravi cicvara

Sipati u šerpu vodu, mleko, izmrvljeni sir i kajmak i postepeno zagrevati. Kada se masa rastopi dodaje se kukurzno brašno uz neprekidno mešanje, sve dok se masa ne izjednači.

Ukoliko sir i kajmak nisu dali dovoljno slanosti cicvari, dodaje se so po potrebi. Jelo se meša sve dok testo ne postane gumasto od rastopljenog sira i dok cicvara ne počne da pliva u oslobođenim masnoćama.

Starinska cicvara se služi uz kiselo mleko, praziluk ili pršutu.

Male tajne velikih majstora

Bolji ukus cicvari daju masniji i stariji sirevi, kao što su ovčiji ili kozji.

Da bi se dobilo kompaktno jelo bez grudvica nikako ne sme da se menja smer u kome se meša cicvara i mešanje mora da bude neprestano i u istom ritmu.

I, na kraju, cicvara se uvek služi topla!

Back to top button